ZAHVALA!

BRANILI JU DO ZADNJEG DAHA

U NEMILOSRDNIM RUKAMA RATA,

GDJE MILOSTI NIJE BILO,

GDJE NIKOM NI DIJETE NIJE BILO MILO.

I DAN DANAS MAMA MI PRIČA

I DAN DANAS TA RUPA U ROLETI NAŠOJ  STOJI.

KAD GRANATA JE PALA

KAD SRCA SVIJU OD STRAHA SU STALA.

AL VI STE HRABRI OSTALI,

ČISTA SRCA I DUŠE

JER TAKVA SJEĆANJA LAKO SE NE RUŠE.

ŽIVI ILI VIŠE NE,SRCE VAM JOŠ KUCA

I NAŠ STE PONOS.

ŽIVJELI JUNACI!

Tea Drndelić, 8.b

Moj tata!

Iako ja u vrijeme rata nisam bila ni rođena, itekako suosjećam sa svojim tatom, mamom i bratom koji su proživjeli ratno stanje. Moj tata je za mene najveći heroj jer ni u kojem trenutku nije posustao. Pričao mi je kako je s tenkom naišao na minu koja je eksplodirala. Moj tata je preživio ali još i dandanas ima oštećenja vratne kralješnice.

Često tatu pitam kako je to izgledalo kad je bio rat i svaki put mi usta ostanu širom otvorena. Ne mogu niti zamisliti što su sve njegovi suborci i on prolazili. Sve te strahote i teška iskustva bila su za nas.

Zato, hvala ti tata što si mi osigurao sigurnu budućnost i veselo djetinjstvo. Hvala ti što si pomogao u oslobođenju naše domovine Hrvatske. 

Dragi tata, ako ovo sada čitaš, poručujem ti da te volim najviše na svijetu i da sam sretna i ponosna na tebe.

Ema Čaušević, 8.b

Posljednji pozdrav!

Mnogi stariji ljudi pričaju o ratu, kao i moj tata. Tata mi je ispričao kako je kad je rat počeo imao samo 21 godinu. Otišao je u rat i borio se u Petrinji i mnogim gradovima. Prošao je i Bljesak i Oluju. Imao je samo 21 godinu.

A samo godinu ranije, bio je mladić koji je živio svoj mladenački život. Bio je vatreni navijač Dinama-Bad Blue Boy. Pričao mi je i o tim dogodovštinama i životu prije rata. Ali uvijek ću se sjećati jedne priče o utakmici netom prije početka rata. Na stadionu Maksimir izbila je žestoka tuča između navijača  BBB i Delija. Mnogi BBB su bili u ratu. I ja navijam za Dinamo.

Mnoga moja rodbina je bila u ratu. Moj ujak bio je u Vukovaru kad je bilo najteže.

Ponosan sam na svoju obitelj, a posebno tatu.

Petar Trputec, 8.a