POSJET GOSPODINU PREDSJEDNIKU STJEPANU MESIĆU

     Dana 28.11.2009. god. išli smo u posjet predsjedniku. Lijepo obučeni i vidno uzbuđeni nšli smo se s našom učiteljicom Kozna Radojkom ispred škole u deset sati. Autobusom smo putovali do Zagreba na Pantovčak.

Kada smo stigli pred kapiju, došli su zaštitari pregledati autobus. Mi, inače pričljiv i glasan  razred, odjedanput smo zašutjeli i sa strahopoštovanjem promatrali zaštitare kako pregledavaju autobus. Uveli su nas u predsjesnikov ured. Bojažljivo smo stali oko ogromnog tepiha i čekali. Bili smo uzbuđeni i nestrpljivi da upoznamo predsjednika.

Čekanje se isplatilo. Došao je gospodin Stjepan Mesić i sa svakim od nas se rukovao. Pošastio nas je sa sokovima, bombonima i čokoladama. Tada smo mu mi počeli postavljati pitanja. Svatko ponešto.
Doznali smo ono što se ne može vidjeti na televiziji, niti pročitati u novinama. Kao dijete igrao je iste igre koje i mi sada igramo. Jedino nije imao računalo. Matematika mu je bila najdraži predmet. Kada je bio mlad htio je postati pilot, ali je upisao gimnaziju i na kraju postao predsjednik.
Najdraža životinja mu je pas, jer je on najbolji čovjekov prijatelj. Jeste li znali da hobi našeg predsjednika pecanje? E, sigurno niste.

Sada se raduje što više neće biti predsjednik, želi se odmoriti i pomagati ljudima.
saznali smo još puno toga. Ali to neka ostane naša tajna.

Na odlasku smo gospodinu predsjedniku dali poklone i zajedno se slikali. Bilo nam je žao što smo morali tako brzo otići.

     Naš predsjednik je kao svaki drugi čovjek koji se smije, raduje i zna biti tužan. Ima vrline i mane, ali zbog toga je vjerojatno izabran za predsjednika.
Kasno popodne smo se vratili kući, umorni, ali sa lijepom uspomenom na posjet našem predsjedniku Stjepanu Mesiću.

                                            ANAMARIA ODRIBOŽIĆ,4.A