U „Velikom svjetskom teatru“ ( El gran teatro del mundo), nastalom 1633. godine, „život se prikazuje poput kazališne predstave u kojem ljudi preuzimaju dodijeljene uloge.
 

Autor poziva svijet da primi pozornicu na kojoj će glumiti sedmero likova (Bogataš, Kralj, Seljak, Prosjak, Ljepota, Mudrost, Nerođeno dijete).
Oni ulaze i izlaze kroz dvoja vrata smještena na krajnjim rubovima scene (Kolijevku i Grob), dok se odozgor čuje glas koji sugerira ljubav prema Bogu i bližnjemu. Svatko od njih improvizira svoju ulogu, prema shemi (concettu), koji simbolizira „slobodan sud“, kojim je čovjek obdaren.

Na kraju predstave, Autor poziva likove da „polože račun“, te da bi ih, u skladu s njihovom glumom ili djelima (što je isto), nagradio ili kaznio. U raj odlaze Mudrost i Prosjak, u čistilište Kralj, Ljepota i Seljak, Nerođeno dijete u limb (međuprostor), a u pakao Bogataš.(…)

Iako je naše poimanje svijeta i života, prvih i posljednjih stvari danas možda drugačije, Calderón nas – svojom mudrošću, pukom, ali teatralnom vještinom – i dana još uvijek opčinjava.“

igrali su: Enes Kišević i Jasmin Novljaković

Režija: Jasmin Novljaković