Učenica 6.a razreda Doroteja Krtalić
osvojila je 3. mjesto s istoimenim literarnim radom.

Učimo od prirode   

   Mjesec odlazi na počinak. Sunce polako proviruje svojim zrakama i uzdiže se iznad horizonta. Cvjetni pupoljci polako se otvaraju i otkrivaju svoju ljepotu. Drveće se proteže te širi svoje krošnje prekrasnih zelenih listova koji čekaju Sunce. Poput kišobrana pred kišu. A bor ojačava svoje iglice za zimu. Selo se budi i sprema za novi radni dan.
   U jednoj kući blizu šume živi djevojčica Klara. Živi sa svojom obitelji. Klara ima pet godina i svakog jutra odlazi na proplanak tik do kuće u kojoj živi. Odlazi tamo gledati izlazak i zalazak Sunca. Uživa u svježem zraku i ugodnom povjetarcu koji joj uvijek mrsi kosu, te u prekrasnom mirisu cvijeća i drugog raznog bilja. Klara je tamo skoro cijelo jutro.

Kada se vrati doma, uvijek ima puno raznog cvijeća u rukama. Tada stavi cvijeće u vazu i u nju ulije vode. Nakon doručka odlazi s ocem šumarom u šumu pored proplanka obilježavati stabla za sječu. To joj je jako zabavan posao. No kada je jednoga jutra došla na proplanak, dočekalo ju je neugodno iznenađenje. To više nije bio isti proplanak. To nije bio onaj zeleni proplanak u čijem je društvu ona čekala izlazak Sunca.

Na njemu više nije bilo cvijeća što ga je svakog jutra brala. Nije bilo stabla u čijoj se sjeni odmarala. Nije bilo onog vjetrića koji bi joj mrsio kosu pa bi se ona skrivala u malu duplju na dnu istog onog stabla u čijoj se sjeni odmarala. Nije bilo čak ni onog svježeg i mirisnog zraka koji bi joj škakljao nos svakoga jutra. Nije više bilo ničega. Tužna, otišla je kući te gledala u praznu vazu na svome stolu. Nije više željela ići s ocem u šumu.

Po cijele je dane ljenčarila po kući. Za to vrijeme životinjice, koje su onuda prolazile, za sobom su ostavljale zemlju i razno sjemenje po kojemu su nesvjesno gazile te ga u hodu odbacivale s nogu. Nakon nekog vremena iz tih su se sjemenki razvile biljke. Također je niknulo i nekoliko cvjetova. Pčele, koje su bile u prolazu, spuštale su se na te cvjetove po pelud. Dok su one uzimale pelud s cvjetova, ostatak peluda s drugog cvijeća spuštao se na cvijet na kojemu se trenutno nalaze. Pčele, spravljajući si hranu, ustvari razmnožavaju cvijeće.

   Nakon nekoliko godina priroda se razvila. Proplanak se ponovno zazelenio. Jednoga je dana idući u školu Klara pogledala prema proplanku. Od tog prekrasnog prizora potekle su joj suze radosnice. Njezin najbolji prijatelj se ponovno vratio. Bacivši torbu, otrčala je na proplanak te zagrlila novo stablo i legla na meku zelenu travu. Svježi je zrak udisala punim plućima dok joj je pelud cvijeća ulazio u nos i škakljao ju.

Lagani vjetrić mrsio joj je kosu i vraćao osmijeh na lice. Nakon nekoliko dana Klara je došla na proplanak s novim cvjetićem u rukama. Bila ga je sama posadila i brinula se o njemu. No sada je došlo vrijeme da ga pusti u prirodu. Klara je cvijet presadila na proplanak te ga zalila. Naučila je lekciju. Naučila je kako čuvati prirodu i sve njezine ljepote u kojima uživa. Naučila je da ako ti je do nečega stalo, trudiš se to i očuvati.

Tomu nas podučava i sama priroda.

Samo ako mi to želimo saznati.  

Doroteja Krtalić