″Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko će Vukovar iznjeti iz mraka? Nema leđa jačih od mojih i vaših, i zato, ako vam nije teško, ako je u vama ostalo još mladenačkog šaputanja, pridružite se. Netko je dirao moje parkove, klupe na kojima su još urezana Vaša imena, sjenu u kojoj ste istodobno i dali, i primili prvi poljubac – netko je jednostavno sve ukrao jer, kako objasniti da ni sjene nema?

     Nema izloga u kojem ste se divili vlastitim radostima , nema kina u kojem ste gledali najtužnji film, vaša je prošlost jednostavno razorena i sada nemate ništa. Morate iznova graditi. Prvu svoju prošlost, tražiti svoje korijene, zatim, svoju sadašnjost, a onda ako Vam ostane snage, uložite je u budućnost. I nemojte biti sami u budućnosti. A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u Vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe.

                                          Grad – to ste Vi.″

                                          16.11.1991.Siniša Glavašević

Dan sjećanja na Vukovar

Uoči Dana sjećanja na Vukovar u razredu smo izradili plakat sa slikama i pjesmama o gradu Heroju, a danas smo zajedno s učiteljicom obilježili Dan sjećanja na Vukovar. 

Svi smo donijeli svijeće. Zajedno smo otišli na školsko dvorište zapaliti ih. Tamo smo se zajedno pomolili za poginule branitelje, djecu i sve ostale koji su tamo poginuli. Kada smo se vratili u razred, na satu hrvatskog jezika čitali smo priču koja govori o Vukovaru. Tako smo obilježili Dan sjećanja na Vukovar. 

Da spriječimo ratove i ubijanja ne treba nikoga mrziti, a ako dođe do svađe treba razgovarati. 

Petra Kukoljić, 4.a