Učenici 8.-ih razreda uključeni u izvannastavnu aktivnost Odgoj za caritas pisali su pisma poginulim braniteljima „Zahvala i posljednji pozdrav!“.
8. listopada sudjelovali su na programu Dana neovisnosti na Tržnici Caprag. Učenice Tea Drndelić i Ema Čaušević pročitale su svoje uratke.
Tea Drndelić je za svoju pjesmu dobila i prigodnu nagradu koju joj je uručila gradonačelnica grada Siska.
Svi prisutni pustili su lanterne na sjećanje na poginule branitelje.
Đurđica Friš, dipl. teolog
U nastavku radovi učenika...
ZAHVALA!
BRANILI JU DO ZADNJEG DAHA
U NEMILOSRDNIM RUKAMA RATA,
GDJE MILOSTI NIJE BILO,
GDJE NIKOM NI DIJETE NIJE BILO MILO.
I DAN DANAS MAMA MI PRIČA
I DAN DANAS TA RUPA U ROLETI NAŠOJ STOJI.
KAD GRANATA JE PALA
KAD SRCA SVIJU OD STRAHA SU STALA.
AL VI STE HRABRI OSTALI,
ČISTA SRCA I DUŠE
JER TAKVA SJEĆANJA LAKO SE NE RUŠE.
ŽIVI ILI VIŠE NE,SRCE VAM JOŠ KUCA
I NAŠ STE PONOS.
ŽIVJELI JUNACI!
Tea Drndelić, 8.b
Moj tata!
Iako ja u vrijeme rata nisam bila ni rođena, itekako suosjećam sa svojim tatom, mamom i bratom koji su proživjeli ratno stanje. Moj tata je za mene najveći heroj jer ni u kojem trenutku nije posustao. Pričao mi je kako je s tenkom naišao na minu koja je eksplodirala. Moj tata je preživio ali još i dandanas ima oštećenja vratne kralješnice.
Često tatu pitam kako je to izgledalo kad je bio rat i svaki put mi usta ostanu širom otvorena. Ne mogu niti zamisliti što su sve njegovi suborci i on prolazili. Sve te strahote i teška iskustva bila su za nas.
Zato, hvala ti tata što si mi osigurao sigurnu budućnost i veselo djetinjstvo. Hvala ti što si pomogao u oslobođenju naše domovine Hrvatske.
Dragi tata, ako ovo sada čitaš, poručujem ti da te volim najviše na svijetu i da sam sretna i ponosna na tebe.
Ema Čaušević, 8.b
Posljednji pozdrav!
Mnogi stariji ljudi pričaju o ratu, kao i moj tata. Tata mi je ispričao kako je kad je rat počeo imao samo 21 godinu. Otišao je u rat i borio se u Petrinji i mnogim gradovima. Prošao je i Bljesak i Oluju. Imao je samo 21 godinu.
A samo godinu ranije, bio je mladić koji je živio svoj mladenački život. Bio je vatreni navijač Dinama-Bad Blue Boy. Pričao mi je i o tim dogodovštinama i životu prije rata. Ali uvijek ću se sjećati jedne priče o utakmici netom prije početka rata. Na stadionu Maksimir izbila je žestoka tuča između navijača BBB i Delija. Mnogi BBB su bili u ratu. I ja navijam za Dinamo.
Mnoga moja rodbina je bila u ratu. Moj ujak bio je u Vukovaru kad je bilo najteže.
Ponosan sam na svoju obitelj, a posebno tatu.
Petar Trputec, 8.a