Osnovna škola Viktorovac Sisak

Oblik i prostor u kreiranju posuđa
Motiv-predmeti tradicijskog obrta našeg kraja izloženi u muzeju

Radionica u Muzeju

Lončarstvo kroz povijest

Predmeti, posude od keramike koriste se u nastambama od vremena prelaska lutalačkog na sjedilački način života. Zemlja, glina, uz drvo i kamen je prirodna i dostupna sirovina koja kada je obrađena na odgovarajući način uvelike pomogla čovjeku kroz povijesni razvoj. Početak lončarstva vežemo za neolit, a prvo lončarsko kolo datira iz 4. tisućljeća s područja Egipta i Mezopotamije. Prve posude su se izrađivale od ilovače i sušile na suncu, a kasnije pečenjem na vatri su dobivale čvrstoću.

Najstarije posude izrađene od keramike koje su pronađene na području grada Siska datiraju se u 2. tisućljeće pr. Kr. Dolaskom Kelta u 4. stoljeću i osnivanjem Segestike počinje se koristiti lončarsko kolo s kojim posude poprimaju gotovo idealne konture. Gradski muzej Sisak u svom fundusu posjeduje lončariju od prapovijesnih vremena (2. tisućljeće) pa sve do novovjekovnih posuda izrađenih za potrebe života stanovnika na selu, ali i u gradovima.

Grčki ''keramos'' označava glinu ili ilovaču i sve što se radi od nje. Lončarstvom je obuhvaćena izrada predmeta od zemlje, gline, koji pečenjem dobivaju čvrstoću i nepropusnost. Lončarstvo je nekada obuhvaćalo izradu posuđa za kojekakve potreba tadašnjih domaćinstava. Jedna vrsta za otvorena ognjišta, druga za raznovrsne peći i štednjake. Lonci uska dna u starinskim pećima, lonci široka dna na štednjacima.

Lončarstvo se rasteže između umjetnosti i osnovne potrebe, praktičnog znanja i vještine ravne majstorstvu, razvijene kroz stoljeća prakse. Prema tehnici izrade, lončarske proizvode dijelimo na keramiku bez kola i onu izrađenu na ručnom ili nožnom kolu. Nazivi i oblici predmeta variraju od regije do regije, negdje čak i od sela do sela, ali postoje neki uvriježeni nazivi poput lonac, ćup, zdjela, tepsija, pehar, tanjur… Valja napomenuti da neka imena spomenute lončarije danas označavaju sasvim drugi oblik.