Osnovna škola Viktorovac Sisak

Učenici osmih razreda 17. i 18. siječnja 2019. posjetili su grad Vukovar. Učenica Mia Brnad, 8.b napisala je Osvrt na terensku nastavu u Vukovaru, učenica Mia Štimac, 8.a napisala je Put u Vukovar.

Osvrt i fotografije u nastavku...

Irena Balen - Gorišek, prof.
Dijana Skrbin Kovačić, prof.

                           Osvrt na terensku nastavu u Vukovaru

   17. i 18. siječnja 2019. godine  posjetili smo grad Vukovar. Prvi dan smo nakon dolaska posjetili sam centar grada, potom smo otišli na ručak. Nakon ručka su nas čekala dva predavanja.

  Prvo predavanje bilo je o uzroku i tijeku Domovinskog rata, a drugo predavanje se usredotočilo isključivo na Bitku za Vukovar. Prvo predavanje mi se najviše svidjelo jer nije išlo previše u detalje i bilo je zanimljivije od drugog. Nakon predavanja, smjestili smo se u sobe. Sobe su bile ogromne, ali i lijepe. Svatko je imao dovoljno mjesta za sebe. Svidjelo mi se što su sve djevojke bile smještene u jednoj sobi jer je bilo zabavnije. Poslijepodne smo posjetili Muzej vučedolske kulture, jedan od najljepših i najmodernijih muzeja u Hrvatskoj. Prije večere smo imali slobodno vrijeme namijenjeno isključivo za pripreme za disko. Očekivala sam da će disko biti dosadan i da će se puštati pjesme koje gotovo nitko ne sluša, no prevarila sam se. Disko mi se jako svidio, ali mi je žao što nije duže trajao. Nakon diska smo većinom svi bili umorni, no to nas nije spriječilo da ostanemo budni skoro do jutra. Sljedeći dan smo svi bili pospani.                            

Drugi dan je bio izuzetno naporan, cijelo vrijeme smo bili u pokretu i nismo se imali priliku odmoriti. Prvo smo posjetili Franjevački samostan, a osim samostana posjetili smo još i Memorijalno groblje žrtava iz Domovinskog rata, Memorijalni centar Ovčaru, Memorijalni centar Domovinskog rata i bolnicu. Posebno mi se svidio Memorijalni centar Domovinskog rata jer smo dobili uvid u teror koji su vršili četnici i JNA. Ovčara je bila najpotresnija zbog svih grozota učinjenih tamo. Vukovar kao grad mi se jako svidio. Iako je pretrpio užasna razaranja prije manje od trideset godina, obnovljen je, ali se i dalje mogu vidjeti ožiljci Domovinskog rata. Nakon svih razgledavanja uputili smo se na ručak, a zatim u rodnu kuću nobelovca Lavoslava Ružičke gdje smo rješavali kviz o svemu što smo naučili u ta dva dana.Osvojili smo treće mjesto, a predstavljali su nas Karla Panižić i Luka Rožić. Nakon kviza uputili smo se natrag u Sisak.

Mislim da će ovaj izlet većini ostati u lijepom sjećanju.

Mia Brnad, 8.b

Put u Vukovar

Vukovar. Grad kojeg je zahvatila noćna mora užasnog, dugotrajnog rata. Grad koji od tada  pa sve do današnjeg dana ponosno i neustrašivo stoji usprkos svemu što se desilo. Nisam znala što očekivati od putovanja u Vukovar. Vojarna u kojoj smo bili smješteni bila je lijepo uređena. Predavanja koja su slijedila nakon ručka bila su vrlo, vrlo duga i poprilično dosadna i ponekad izrazito tužna. Nešto što mi je i dalje fascinantno jest činjenica da je pukovnik, koji nam je držao drugo predavanje, samim tonom glasa i načinom na koji govori odavao veliku predanost i brigu prema onome što radi. U samom gradu Vukovaru tuga i očaj bili su gotovo opipljivi. Mnoge trgovine bile su zatvorene, na nekim zgradama stakla su bila razbijena te zidovi puni pukotina, igrališta su bila prazna i tiha, cijeli trg je bio kao kakva pustoš. Nismo upoznali puno ljudi iz Vukovara osim jednog vojnika, pukovnika i žene koja nas je vodila kroz bolnicu, ali ako išta mogu zaključiti o njima i  ostalim stanovnicima jest to da oni nikada neće zaboraviti prošlost  i potrudit će se da ostali također ne zaborave. Po gradu su raštrkani mnogi muzeji posvećeni braniteljima te su ispred same vojarne u kojoj smo boravili bili izloženi mnogi tenkovi, avioni, brodovi i slično. Sva ta vozila bila su zastrašujući izbliza. Goleme nakupine željeza stvorene samo za jednu svrhu: smrt. Sam pogled u unutrašnjost tenkovske cijevi bio je dovoljan da više nikada ne poželim gledati tenkove na takvoj blizini. Bolnica je bila jeziva i poprilično klaustrofobična. Najteže je bilo slušati o svemu kroz što su ti ljudi morali proći, samo da bi na kraju umrli vrlo bolnom smrću i bili bačeni u golemu jamu. To se sve odvijalo na Ovčari, mjesto s kojeg će mi uglavi ostati vjerojatno najgora sjećanja s tog cijelog puta. Ovčara je bila vrlo tiho i tmurno mjesto, puno loših i bolnih sjećanja, kiša je samo pridodala tom užasnom osjećaju. Iako je to cijelo putovanje bilo tužno i depresivno, možda čak i malo traumatično, mislim da je osnova kulture da mi kao Hrvati znamo priču i povijest Vukovara, grada čiji su ljudi toliko izgubili, a drugima toliko dali.

                                                                        Mia Štimac, 8.a