Osnovna škola Viktorovac Sisak

Odjel Caprag Narodne knjižnice i čitaonice Sisak
već tradicionalno povodom Dana grada organizira manifestaciju
Grad u predgrađu.

Učenici OŠ Viktorovac svake godine aktivno sudjeluju u programu NKČ Sisak.
Ove godine tema je bila "Sisak u doba Kelta".
Matija Zlovolić, učenik 8. a razreda osvojio je
prvu nagradu na literarnom natječaju s pričom "Izgubljena bitka".

IZGUBLJENA BITKA

Vrijeme je 35. godina prije Krista. Kelti se nalaze na području koje vi danas zovete Sisak. I ja sam među njima. Rimljani su se okupili oko našeg plemena Segestana. Puno puta smo ih otjerali, ali ovaj put mislim da neće odustati.
Jedne noći plemenski starješina nas je sve pozvao da nam kao i uvijek ispriča nekoliko legenda o našem velikom narodu i kako je pobijedio puno neprijatelja. Ali danas se radilo o nečem drugome. Okupili smo se Edna, Lair, Aoife te Lloyd,Tudir i ja, Conn.
Starješina mašući rukama i svojim štapom uzbuđeno i mudro počne pričati.

„Danas, djeco, neću vam pričati o Dogdi ili o junačnom Culchulainu, ne, danas ću vam pričati o Dyrnwynu. Legendarnom maču naših predaka! Korišten je u prvoj bitci protiv Rimljana i donio nam je pobjedu, ali nakon par stoljeća izgubljen je, no legenda kaže...“ -nastavi starješina još uzbuđenijim i jačim glasom – „...da će nam doći kraj s mačem Rimljana ako se naš ne nađe i iskoristi u bitci. Zasad se to nije ostvarilo, ali imam osjećaj da nećemo više lako pobjeđivati Rimljane. Zato trebam jednog junaka koji će se dobrovoljno javiti da ode u potragu za tim mačem!”, zaustavi se starješina čekajući nekoga da se javi.
Ustao Tudir, povukao me za ruku i zajedno smo otišli do starješine koji je u međuvremenu otišao u kuću.
„Javljamo se za potragu, starješino!” – kaže Tudir.
Pogleda nas starješina i odvrati: „Jeste li stvarno sigurni da ste spremni za to ?”
„Jesmo!” – odgovorimo.
„Onda kada ste tako sigurni moram vam ispričati i ostatak priče. Rečeno je da se ispod rijeke nalazi jedna špilja u kojoj je spremljen mač. I da je jedini ulaz osvijetljen našim križem . Pođite odmah u potragu! Trebat će vam nekoliko baklji . I puno sreće!“
Tudir uze baklje, a ja sjekiru i hranu te krenemo sa strahom prema najbližoj špilji jer se govori da duh osvete tamo traži žrtve.
Nakon nekog vremena smo napokon stigli i napravili logor pri ulazu u špilju. Dolazila je noć te smo zapalili baklje i krenuli u istraživanje špilje. Tražili smo dugo i nismo ništa našli. Vratili smo se u logor i odlučili kasnije tražiti te zaspali.

Usred noći nas je probudilo zavijanje vuka. Zvuk  je bio dosta blizu, a vatra nam se ugasila. Uzeo sam sjekiru dok je Tudir pokušavao zapaliti vatru. Dolazio je sve bliže, pa smo shvatili da je to cijeli čopor. Napali su nas! Branili smo se najbolje što smo mogli, ali je jedan vuk Tudira jako ozlijedio. Morao sam mu pomoći i odnijeti ga natrag u selo. Na povratku začusmo borbenu trubu. Obadvojica smo znali da moramo brzo naći taj mač. Zamotao sam ga najbolje što sam mogao i potrčao natrag u špilju. Pri trčanju mi je pala baklja u vodu i bio sam u potpunom mraku. Pri rubu špilje sam vidio neko plavo svjetlo na jednom kamenu . Bio je to naš keltski križ nacrtan nekom svijetlećom bojom. Počeo sam drmati i vući kamen te osjetio da nije pričvršćen za tlo. Svom snagom sam ga povukao i ugledao rupu ispod kamena . Nisam otezao nego skočio dolje, nezgodno pao i iščašio nogu.

Izvana su se čuli ratni bubnjevi, trube, udaranje mačeva i štitova. Znao sam da nas još mogu spasiti. Puzao sam po mraku do jedva osvijetljene škrinje. Srušio sam ju s jednog starog stola i razbio lokot kamenom. Unutra su bila dva velika razbijena dijela mača . To je bio Dyrnwyn. Nije više bilo vremena, te dijelove može sastaviti samo iskusni kovač. Vani je sve utihnulo, a ni od Tudira nisam više ništa čuo. Nisam mogao van, samo sam mogao zvati u pomoć i nadati se da Rimljani nisu pobijedili. Nakon nekoliko sati sam čuo nekoga kako ulazi u špilju. Bila su to dva rimska vojnika.
Uzeo sam naoštreni dio mača u ruku i mašući njime zaprijetio im: „ Vi ! Kako se usudite stupiti na ovako sveto mjesto vašim prljavim rimskim nogama!?“
Smijali su se, gledali jedan drugoga te odlučili me odnijeti do Oktavijana, zapovjednika napada koji će uskoro postati rimski car. Osudio me na doživotno ropstvo što je gore nego umrijeti.

Odredili su mi da idem u Rim. Nakon tri tjedna napornog pješačenja došli smo do Rima i tamo samo stali u red. Gladijatorski trener je izabirao najjače da postanu gladijatori. Izabrao je mene i još dva roba . I tako pokušavam kao gladijator vratiti natrag slobodu, ali rekao sam si da ću se jednog dana osvetiti. 

MATIJA ZLOVOLIĆ, 8.a

MENTOR: Irena Balen – Gorišek