....ovo je moje posljednje proljeće u ovim školskim klupama, među zidovima ovih učionica.
Moj smijeh i smijeh mojih prijatelja, učenika osmih razreda, ovog proljeća posljednji put odzvanja ovim hodnicima i školskim dvorištem.
Da, ovog proljeća mi se rastajemo i sami krećemo u neko novo ljeto. Opraštamo se od stare škole, od naših učitelja, opraštamo se od svoga djetinjstva i nestajemo u ljudskom mravinjaku dok su nam srca ispunjena raznim željama..........
Mnogo je toga iza nas, još je više toga ispred nas, a što je u nama?
U nama neka ostanu sjećanja na lijepe i sretne dane djetinjstva i prve mladosti. Zidovi ove škole neka upamte naše osmjehe i naša nadanja. Znam, doći će novi osmaši, dolaze neka druga djeca, ali znam da ni jedna mladost neće biti kao naša zato jer je naša, jer je jedina i neponovljiva.........
Klaudija
Prigodnim programom naši osmaši oprostili su se od svojih učitelja i učenika naše škole. Mali znak pažnje osjetili su učitelji koji su nagrađeni prigodnim zahvalnicama. Bilo je suza, bilo je smijeha.... pred njima je novi put, novi početak, novi izazovi...
Želimo im puno uspjeha u daljnjem školovanju!